Obnovljivi izvori energije i zakonodavstvo Evropske unije

Image

Zakonodavstvo Evropske unije o podršci obnovljivih izvora energije značajno se razvilo u poslednjih 15 godina. Lideri EU su 2009. godine postavili cilj od 20% udela obnovljive energije u potrošnji energije u EU do 2020., a godine 2018 postavljaju malo veći cilj: da se do 2030. postigne 32% udela obnovljive energije u potrošnji energije.

Prvobitna Direktiva EU o obnovljivoj energiji usvojena je 2009. godine i predviđala je da do 2020. godine 20% potrošnje energije mora biti pokrivena obnovljivim izvorima energije. Revidirana Direktiva o obnovljivoj energiji stupila je na snagu u decembru 2018. kao deo paketa “Čista energija za sve Evropljane”, koji ima za cilj da zadrži globalnu obnovljivu energiju EU i, šire, da pomogne EU da ispuni svoje obaveze u vezi sa smanjenjem emisija prema Pariskom sporazumu.

Ova revidirana direktiva morala je da postane nacionalni zakon u državama članicama EU do juna 2021. godine. Ona postavlja novi obavezujući cilj EU za obnovljivu energiju do 2030. godine, tj. da Evropska unija ostvari najmanje 32% finalne potrošnje energije, i uključuje klauzulu da se ovaj udeo prilagodi najkasnije do 2023. godine.

Među značajne dokumente i odluke, koje je Evropska unija donela u oblasti zaštite životne sredine i klimatskih promena, čiji deo je i korišćenje bio energije, spada i Evropska konvencija o životnoj sredini, odnosno tzv. Evropski zeleni dogovor. Ovaj sporazum, objavljen 2019. godine, postavlja detaljnu viziju kako Evropa treba da postane klimatski neutralan kontinent do 2050. godine isporukom čiste, pristupačne i bezbedne energije.

Evropski zeleni dogovor pruža mapu puta sa aktivnostima za jačanje efikasne upotrebe resursa prelaskom na čistu, kružnu ekonomiju i zaustavljanje klimatskih promena, povrat gubitka biološke raznolikosti i smanjenja zagađenja. Predstavlja potrebne investicije i raspoložive alate za finansiranje i objašnjava kako da se osigura pravedna i sveobuhvatna tranzicija. Takođe pokriva sve sektore ekonomije, posebno transport, energetiku, poljoprivredu, građevinu i industrije poput čelika, cementa, IKT-a, tekstila i hemikalija.

Iz spomenutog Dogovora je proistekao i Evropski zakon o klimi koji u zakonodavstvo ugrađuje cilj da evropska privreda i društvo postanu klimatski neutralni do 2050. godine, a koji je na snagu stupio u julu ove godine.

 

Ovaj autorski tekst izrađen je u okviru projekta Promocija održivog korišćenja bioenergije u Zapadnoj i Južnoj Bačkoj koji se sprovodi u saradnji sa GIZ.




Share